Kako prepoznati epileptički napadaj i koje sve vrste postoje?

Postoje dvije vrste napadaja kod epilepsije: generalizirani napadaji, koji su uzrokovani metaboličkim poremećajima ili  genetskim poremećajima, te pogađaju cijeli mozak dok žarišni ili parcijalni napadaji pogađaju samo jedan dio mozga. Pod generalizirane napadaje spadaju absans, toničko–klonički, atonički, klonički, tonički i miokloni napadaji.


Blaži napadaji se ponekad teško prepoznaju, nekad osobe niti ne primijete kako se radilo o epileptičnom napadaju. Može trajati par sekundi tijekom kojih ste bez svijesti. Intenzivniji napadaji mogu uzrokovati grčeve i nekontrolirane trzajeve u mišićima, te mogu potrajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta. Tijekom jačeg napadaja osobe postaju dezorijentirane ili izgube svijest, čega se nakon napadaja najčešće ne sjećaju. Postoji par iznimnih situacija u kojima se može pojaviti napadaj kao što su: povišena tjelesna temperatura, ozljede glave, vrlo niska razina šećera u krvi, te nagli prekid korištenja alkohola (kod osoba koje su kontinuirano unosile veće količine alkohola).
 
Epilepsija je poprilično čest neurološki poremećaj koji utječe na 65 milijuna ljudi u raznim dijelovima svijeta. Najčešće se pojavljuje kod vrlo mlade djece ili kod starijih odraslih osoba, češće kod pripadnika muškog spola iako se može pojaviti kod svake osobe. Ukoliko epilepsiju uzrokuje neko drugo stanje koje se može liječiti, primjerice infekcija, tumor ili nenormalna razina šećera, najprije se liječi to stanje jer nakon popravljanja tog medicinskog stanja, do napadaja vjerojatno više neće dolaziti. Ukoliko se uzrok ne može u potpunosti izliječiti ili se ne može niti pronaći, za prevenciju daljnjih napadaja se upotrebljavaju lijekovi protiv napadaja (antiepileptici). 

Koji su simptomi epilepsije?

Neurološki poremećaj uzrokuje napadaje različitog tipa, a simptomi se razlikuju od osobe do osobe, te ovisno o vrsti napadaja. Kao što smo već naveli, postoje dvije osnovne skupine napadaja: generalizirani, prilikom kojih dolazi do potpunog poremećaja svijesti, i parcijalni kod kojih nema poremećaja svijesti ili se pojavljuju, ali djelomično.

Parcijalni ili žarišni napadaji

Kod parcijalnih napadaja, koji započinju abnormalnim bioelektričkim izbijanjima u ograničenom području kore velikog mozga, može doći do djelomičnog poremećaja svijesti ili do njega uopće ne dolazi. Kao simptomi žarišnih napadaja mogu se pojaviti promjene u osjećaju okusa, mirisa, vidljivosti, sluha ili dodira, može doći i do vrtoglavice, utrnuća i trzanja udova.

Eventualno kod složenijih parcijalnih napadaja može doći do gubitka svjesnosti ili svijesti, a kod takvih napadaja se javljaju simptomi poput: tupog buljenja u jednu točku, prestanka reagiranja ili izvođenja ponavljajućih pokreta i radnji.

Generalizirani napadaji

Generalizirani napadaji pogađaju cijeli mozak, te prilikom njih dolazi do potpunog poremećaja svijesti. Takvi napadaji traju nekoliko sekundi, a ponavljaju se više puta tijekom dana. Postoji šest vrsta takvih napadaja: 

Absans napadaji, koji su se ranije nazivali petit mal, uzrokuju tupo buljenje u jednu točku. Možemo reći kako su to kratkotrajne i iznenadne epizode gubitka svijesti pri kojima bolesnici ne padaju, no nisu svjesni toga da su imali napadaj. Takvi napadaji su najčešće uzrokovani genetski i pojavljuju se kod djece.

Tonički napadaji uzrokuju ukočenost, odnosno krutost mišića.

Atonički napadaji vode do brzog i potpunog gubitka tonusa muskulature i do gubitka svijesti, te se najčešće javljaju kod djece. Djeca, zbog gubitka mišićne kontrole, padaju na pod gdje se stvara veliki rizik nastanka traume, posebice traume glave.

Kloničke napadaje karakteriziraju ponavljajući i trzajući pokreti mišića lica, vrata ili ruku.

Miokloni napadaji su kratki trzaji udova ili trupa koji se mogu ponavljati i dovesti do toničko–kloničkih napadaja.

Toničko-klonički napadaji su se nekada nazivali grand mal. Obično započinju uzvikom nakon čega slijedi tonička, pa klonička kontrakcija muskulature. U takvim napadima su vrlo česti urinarna i fekalna inkontinencija, te pjena na ustima.

Što uzrokuje epilepsiju?

U većini slučajeva, možemo čak reći da se za 6 od 10 osoba koje imaju epilepsiju, teško određuje konkretan uzročnik takvog poremećaja, no brojni čimbenici mogu dovesti do pojavljivanja napadaja. Kao neke od uzročnika možemo navesti: traumatičnu ozljedu mozga, ožiljke na mozgu nakon ozljeda, ozbiljne bolesti ili vrlo visoku tjelesnu temperaturu, moždani udar, nedostatak kisika u mozgu, tumor ili cistu na mozgu, Alzheimerovu bolest, zarazne bolesti poput AIDS-a i meningitisa, te genetske ili razvojne poremećaje. Kod nekih vrsta epilepsije, nasljednost igra bitnu ulogu iako su šanse za razvoj epilepsije kod osoba mlađih od 20 godina, vrlo male (1%). Ukoliko roditelji neke osobe imaju epilepsiju koja je povezana s genetikom, povećava se rizik na 2-5 %, što nam pokazuje kako su šanse vrlo male. Epilepsija se može razviti u bilo kojoj dobi, ali ona se obično javlja ili u ranom djetinjstvu ili nakon 60. godine života.