X

Tražite doktora?

X

Prijava

Krivi podaci!
Nemate račun? Registrirajte se

15.7.2019.

Zašto je važno redovito odlaziti na urološki pregled?


Dr. Franjo Jurenec rođen je u Varaždinu gdje je završio srednju medicinsku školu, nakon čega se odlučio za studij medicine u Zagrebu. Tijekom studija ga je najviše zanimala kirurgija tako da je želio specijalizirati jednu od kirurških struka. U KB Dubrava je odradio pripravnički staž, a iskustvo je stjecao i radom u ambulantama obiteljske medicine u Domu zdravlja Maksimir te kao liječnik u Ministarstvu obrane, u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, sve do početka specijalizacije iz urologije. Samu specijalizaciju je započeo u KB Dubrava, dio specijalizacije je odradio u KBC-u Zagreb [Rebro], a završni dio u KB Merkur, gdje je, nakon položenog specijalističkog ispita, ostao i raditi. Od 2018. godine ima i užu specijalizaciju iz transplantacije bubrega.

Možete li nam reći koji su najčešći simptomi koji ukazuju na to da osoba mora posjetiti urologa, odnosno oni zabrinjavajući simptomi koji predstavljaju određeni poremećaj u radu organa mokraćnog sustava ili spolnih organa muškarca?  

U svakodnevnom radu se susrećem s brojnim problemima iz područja urologije. Najčešće tegobe zbog kojih pacijenti dolaze na pregled su smetnje mokrenja (otežano i učestalo mokrenje, veći broj noćnih mokrenja, nemogućnost zadržavanja mokraće), hematurija (krv u mokraći), urinarne infekcije, erektilna disfunkcija te muška neplodnost. Značajan broj pacijenata dolazi s nalazima koji ukazuju na urološku bolest (laboratorijski nalazi, UZV, CT ili MRI) koji su rađeni u sklopu preventivnih/sistematskih pregleda, a da subjektivno nemaju značajnijih tegoba. Kod njih završavamo obradu i planiramo liječenje prema nalazima obrade.       

Možete li reći nešto više o odjelu na kojem radite? Spomenuli ste kako radite u KB Merkur na odjelu za urologiju. Koliko vas je zaposlenih na odjelu, smatrate li kako bolnica raspolaže sa svim potrebnim uređajima za rad? Što biste unaprijedili?

Radim na Odjelu za urologiju KB Merkur gdje radi relativno mali broj urologa, ali s tim kapacitetima odrađujemo velik posao u liječenju malignih bolesti urotrakta, kamenaca u mokraćnom sustavu, liječenju neplodnosti, liječenju benigne prostatične hiperplazije te posebno u transplantaciji bubrega. Što se opreme tiče, raspolažemo suvremenim uređajima i opremom koji su dostatni za normalan rad i funkcioniranje službe. S obzirom na ubrzani razvoj tehnologije i opreme, nastojimo biti u korak s njime.

Koje Vas uže područje unutar urologije najviše interesira i možete li istaknuti neki seminar ili kongres koji Vam je bio izrazito koristan u radu? 

Kao posebne interese, unutar same specijalizacije, mogu izdvojiti transplantaciju bubrega i urološku onkologiju. Smatram kako je za unaprjeđivanje vlastitog rada vrlo važno kontinuirano pratiti nove spoznaje iz područja urologije. Upravo zbog toga je važno neprestano se stručno usavršavati i educirati te pratiti trendove unutar struke i šire. Sudjelovao sam na više domaćih i Europskih uroloških kongresa te na Europskim transplantacijskim  kongresima. Bio sam i na tečaju laparoskopske urologije u Strassbourgu. 
 

Prema podacima Registra za rak, pet najčešćih sijela raka čine ukupno 58% novih slučajeva raka u muškaraca: traheja, bronh i pluća (18%), prostata (18%), kolon (9%), rektum, rektosigma i anus (7%) i mokraćni mjehur (6%).

Možete li opisati kako izgleda urološki pregled? Koristite li svaki put uređaje poput ultrazvuka i cistoskopa ili ih uvodite samo po potrebi?

Kod urološkog pregleda je vrlo bitno razgovarati sa pacijentom, uzeti iscrpnu anamnezu i detektirati glavne probleme zbog kojih je došao na pregled. Nakon uzimanja anamneze slijedi fizikalni pregled, uključujući i digitorektalni pregled kod muškaraca. Nakon uzimanja anamneze i fizikalnog pregleda, pregledavaju se nalazi koje je pacijent donio na pregled (ako ih ima) te se radi plan daljnje dijagnostičke obrade (laboratorijska obrada, UZV, CT, MRI, scintigrafija, endoskopski pregledi) i terapijskog postupka.

U ordinaciji postoji UZV aparat koji rutinski koristimo i na temelju nalaza planiramo daljnju obradu ili terapiju. Također nam je dostupna i endoskopska dijagnostika (uretrocistoskopija). Taj pregled možemo uraditi hitno, dakle isti dan i to u slučaju krvarenja iz urotrakta, radi detektiranja uzroka i mjesta krvarenja. Na temelju nalaza odlučuje se o daljnjem tijeku liječenja. Hitni endoskopski pregled se radi i kod opstruktivne uropatije uzrokovane npr. kamencem gdje se postavlja endoureteralna „JJ“ proteza čime se omogućava eliminacije urina iz bubrega. Rutinske cistoskopske preglede planiramo kod stanja koja nisu hitna, a zahtijevaju vizualizaciju eventualnih procesa u mokraćnoj cijevi ili mokraćnom mjehuru. Pacijenti dobivaju termin pregleda (datum i vrijeme), koji je u vrlo razumnom roku (10-ak dana), a prema nalazu se planira daljnja obrada i terapija.  

Prema podacima Registra za rak, prostata je drugo sijelo raka u muškaraca, iza pluća. Koliko često se dogodi da otkrijete kako se kod pacijenta razvio tumor na području prostate i u kojem stadiju se to otkrije?

Pacijenti stariji od 50 godina bi trebali jednom godišnje doći na pregled prostate s nalazom PSA (prostata specifičnim antigenom), a muškarcima s pozitivnom obiteljskom anamnezom (karcinom prostate je imao ili ima djed, otac, stric, brat) se kontrola PSA preporučuje nakon 45-te godine života. Kod tih se pacijenata nakon uzimanja anamneze učini digitorektalni pregled i ultrazvučno se odredi volumen prostate. Ukoliko se digitorektalnim pregledom nađe suspektna tvorba u prostati (čvor ili zadebljanje), neovisno o vrijednosti PSA, potrebno je učiniti biopsiju prostate. Ako se na pregledu zabilježi povišena vrijednost PSA, a digitorektalnim pregledom se ne nađe suspektnih promjena, UZV se procjenjuje volumen prostate.

Temeljem tih parametara se razmatra provođenje antibiotske terapije (sumnja na upalu), praćenje (ukoliko je visina PSA u korelaciji s volumenom prostate), a u nekim situacijama se preporučuje napraviti biopsiju prostate. Nakon provedene antibiotske terapije ili ako je pacijent u režimu praćenja, ponavljanjem ukupne vrijednosti PSA i slobodne frakcije PSA, može se planirati daljnja obrada/procjena o potrebi biopsije prostate. Ukoliko se biopsijom prostate dokaže karcinom prostate planira se dijagnostička obrada i terapijski pristup. S obzirom da u današnje vrijeme velik broj muškaraca dolazi redovito na  urološke kontrole, redovito se određuje PSA pa se i velik broj karcinoma prostate dokazuje u ranoj fazi bolesti. Takve bolesnike možemo uspješno operirati (radikalna prostatektomija) i izliječiti.  

Prostata je žlijezda koja se nalazi na vratu mokraćnog mjehura u muškom organizmu. Ona okružuje početni dio cijevi koja odvodi mokraću iz mokraćnog mjehura prema van - odnosno uretru, a u mladog muškarca je normalna prostata veličine oraha (< 30 g). Kako muškarac stari, žlijezda obično raste i često može doći do povećane prostate koja može stisnuti uretru, odnosno - u tom slučaju dolazi do poteškoća s mokrenjem jer se otežava izlaz urina. 

Ljudi često miješaju nefrologiju i urologiju, možete li pojasniti po čemu se točno te dvije medicinske grane razlikuju?

Nefrologija i urologija su srodne struke koje se bave liječenjem istih organa ili organskih sustava, uz bitnu razliku da je urologija primarno kirurška struka. Nefrolog je subspecijalist iz područja interne i bavi se prevencijom, dijagnosticiranjem i konzervativnim (medikamentoznim) liječenjem bubrežnih bolesti. Urologija je grana kliničke medicine koja se bavi etiologijom, patogenezom, dijagnostikom i kirurškim liječenjem oboljenja urinarnog trakta kod muškaraca i kod žena te reproduktivnih organa kod muškaraca.

U kojim situacijama se pacijentima postavljaju urinarni kateteri?

Urinarni kateter se postavlja kada bolesnik ne može mokriti (retencija urina). Postavljanjem urinarnog katetera omogućava se pražnjenje urina, a nakon toga slijedi daljnja obrada pacijenta s ciljem otkrivanja uzroka nemogućnosti mokrenja te planiranjem odstranjivanja uzroka opstrukcije operativnim putem. Ukoliko se radi o pacijentima koji su u visokoj životnoj dobi, nisu skloni operativnom liječenju ili operacija nije izvediva zbog pridruženih drugih bolesti, urinarni kateter se mijenja u pravilnim razmacima (svaka 3 tjedna), doživotno. Urinarni kateter se plasira i pacijentima kojima je potrebno praćenje diureze (količine izmokrenog urina) za vrijeme operativnog zahvata ili kada se liječe u Jedinicama intenzivnog liječenja. Urinarni kateter se odstranjuje kada više ne postoji potreba za praćenjem diureze.

Koji su najčešći zahvati koje jedan urolog obavlja tijekom radnog tjedna?

Tijekom radnog tjedna je jedan radni dan rezerviran za rad u ambulanti. Što se tiče operativnog programa, prioritet uvijek imaju transplantacije bubrega koje se rade od 00-24 h, kao i hitne operacije. Elektivne (unaprijed programirane) operacije obavljaju se prema ranije određenom programu. Za obavljanje programiranih operacija pacijenti se ambulantno obrađuju (laboratorijska obrada, Rtg pluća i srca, EKG, određivanje krvne grupe i Rh faktora i pregled anesteziologa). Nakon završene obrade i završnog pregleda, pacijent se upisuje u knjigu predbilježbi i planira se termin prijema u bolnicu.

Urološke operacije su endoskopske ili operacije u sali. Od endoskopskih se operacija najčešće rade transuretralne resekcije prostate (TURP) ili resekcije tumora mokraćnog mjehura, operacije suženja (strikture) mokraćne cijevi te mrvljenje kamenaca (litotripsija). Najčešće operacije u sali su operacije bubrega (radikalna nefrektomija ili parcijalna nefrektomija), operacije prostate (radikalna prostatektomija kod karcinoma prostate ili transvezikalna operacija adenoma prostate). Od „manjih“ uroloških zahvata radimo operacije varikokele, hidrokele, operacije tumora testisa, preponske kile, cirkumcizije i frenuloplastike, biopsije testisa kod muške neplodnosti.

Trebaju li se pacijenti posebno pripremati za određene preglede ili zahvate? U kojim situacijama se primjenjuje samo ambulantno liječenje, a kada je neophodno da pacijent ostane ležati u bolnici?

Bolesnici moraju biti upoznati sa svojim stvarnim zdravstvenim stanjem, potrebom za izvođenjem određenih dijagnostičkih pretraga i postupaka, načinom izvođenja istih i potrebom eventualne pripreme za njih. Većina dijagnostičkih pretraga se obavlja ambulantno i nakon izvršenog pregleda pacijent ide kući. Iznimno, pacijent može kratko ostati u bolnici u slučaju komorbiditeta (ima neke druge teže bolesti) ili ukoliko se kod provođenja pretrage ili postupka jave komplikacije (rijetko).

Smatrate li da je pacijentima neugodno govoriti o određenim stanjima, kao što je erektilna disfunkcija, i do kakvih sve komplikacija može doći ako osoba zanemaruje ozbiljnije smetnje u tom području?

Kada se jave određeni zdravstveni problemi, pacijenti se informiraju u stručnoj literaturi ili putem medija (uglavnom internet) ili imaju neka saznanja koja su stekli razgovorima sa prijateljima ili poznanicima. Mogu reći da u današnje vrijeme većina pacijenata nema neugodnosti govoriti o svojim problemima, posebice ako se radi o erektilnoj disfunkciji. Pacijenti u današnje vrijeme su otvoreniji nego prije 10-ak ili 15-ak godina. Većina njih je svjesna da mogu dobiti pomoć kod „njihovog problema“.  

Koje bolesti bubrega se najčešće pojavljuju kod Vaših pacijenata?

Najčešće bolesti bubrega koje liječimo su tumori bubrega, bubrežni kamenci i hidronefroza zbog opstrukcije kanalnog sustava. Tumore bubrega liječimo radikalnom ili parcijalnom nefrektomijom (ovisi o veličini i lokalizaciji tumora). Ukoliko je riječ o bubrežnom kamencu, pacijente šaljemo u jedan od Centara za mrvljenje kamenaca na ESWL tretman (vantjelesno razbijanje kamenaca). Endoskopski liječimo kamence koji su pozicionirani u donjem dijelu mokraćovoda i u mokraćnom mjehuru. Otvorenim operativnim zahvatom liječimo kamence ukoliko nisu mogli biti izliječeni endoskopskim zahvatom ili ESWL tretmanom. Bolesnike u završnom stadiju kroničnog bubrežnog zatajenja, koji se liječe nadomjesnom bubrežnom funkcijom (hemodijaliza ili peritonejska dijaliza) ili se pripremaju za tu terapiju, obrađujemo za stavljanje na Listu za transplantaciju bubrega. Pacijente koji su u aktivnom statusu na Listi za transplantaciju bubrega, pozivamo u bolnicu na hitnu operaciju – transplantaciju, kada se pojavi podoban donor/organ. Nakon prihvaćanja organa i uobičajene rutinske obrade, izvodi se transplantacija bubrega. 
Izvor fotografije: Physicians' Reciprocal Insurers
 

Koje bolesti bubrega mogu dovesti do stadija u kojem je potrebno presaditi bubreg, odnosno obaviti transplantaciju bubrega?

Najčešći uzrok zatajenja bubrežne funkcije su sistemske bolesti koje pogađaju bubrege, osobito šećerna bolest i arterijska hipertenzija, kao i različite upale – pijelonefritis, glomerulonefritisi, intersticijski nefritis, policistična bolest bubrega, endemska nefropatija i neke druge rjeđe bolesti.

U koliko se bolničkih centara u Hrvatskoj obavljaju transplantacije bubrega, tko prijavljuje bolesnika na Nacionalnu listu čekanja i po kojim kriterijima se odabiru pacijenti za transplantaciju?

U RH transplantacija bubrega se izvodi u KBC Zagreb – Rebro, KB Merkur, KBC Rijeka i KBC Osijek. Da bi se došlo na listu za transplantaciju bubrega, pacijent mora učiniti kompletnu medicinsku obradu prema protokolu i imati završna pozitivna mišljenja nefrologa, urologa i anesteziologa. Tada se prijavljuje na listu za Transplantaciju bubrega u Eurotransplant. Centri koji obavljaju kadaveričnu transplantaciju bubrega moraju sudjelovati u državnom (regionalnom) ili međunarodnom sustavu dodjele organa koji daje prvenstvo podudarnosti sustava HLA. Tako se povećava broj uspjelih transplantacija u svim obuhvaćenim centrima. Svi potencijalni kandidati u terminalnoj fazi kroničnog bubrežnog zatajenja moraju dobiti potanke informacije o presađivanju bubrega, uključujući podatke o smrtnosti, pobolu, rezultatima u usporedbi s dijalizom te podatke o dostupnosti organa. Specifična obrada primatelja može se obaviti tek nakon što je bolesnik dobio i razumio navedene podatke. Uvrštenje na listu čekanja konačan je korak pripremnog postupka koji zahtijeva formalni informirani pristanak uz potpunu obaviještenost budućega primatelja. Za sve ključne aspekte odabira davatelja bubrega nužna je potpuna obaviještenost primatelja i njegov nedvojbeni unaprijed dani jasni informirani pristanak, a, kad god je moguće, ponovni pristanak se treba zatražiti i u trenutku ponude organa.

Tko sve može biti darivatelj bubrega ? Kojim se kriterijima služite za odabir primatelja bubrega? Razlikuju li se ti kriteriji među pojedinim transplantacijskim centrima?

Darivatelj bubrega može biti živi donor (srodni ili nesrodni) ili umrla osoba. Ukoliko se radi o živom darivatelju, on mora proći kompletnu medicinsku obradu (kao i primatelj). Ako se ne nađe zapreka za doniranje bubrega i uz pozitivno mišljenje Etičkog povjerenstva ustanove može se planirati operativni zahvat – transplantacija bubrega. Ukoliko se radi o kadaveričnom donoru, također se radi propisana obrada i eksplantacija (vađenje organa). Svi potencijalni primatelji kadaveričnog bubrega su prijavljeni u Eurotransplant. Centri koji obavljaju kadaveričnu transplantaciju bubrega moraju sudjelovati u državnom (regionalnom) ili međunarodnom sustavu dodjele organa koji daje prvenstvo podudarnosti sustava HLA. Tako se povećava broj uspjelih transplantacija u svim obuhvaćenim centrima. Kriteriji za odabir primatelja bubrega su transparentni i jedinstveni za sve Centre u RH, kao i zemljama članicama Eurotransplanta.

Koliko se često obavljaju transplantacije u Vašoj bolnici i koje su koristi od samog presađivanja bubrega?

Transplantacija bubrega se obavlja ovisno o ponudi doniranih organa, a ona omogućava bolju kvalitetu života i dulji očekivani životni vijek od liječenja dijalizom. U Kliničkoj bolnici Merkur godišnje izvršimo 50-ak transplantacija bubrega.

Može li doći do određenih komplikacija ili nekih važnijih problema nakon presađivanja bubrega?

Kao i kod svakog operativnog zahvata, tako i kod transplantacije bubrega može doći do određenih komplikacija. Ukoliko se jave kirurške komplikacije (krvarenje, limfokela, poremećaji protoka krvi kroz žilne anastomoze, infekcija rane), zbrinjavamo ih neposredno ili u kratkom periodu nakon transplantacije. Jedna od mogućih komplikacija poslije transplantacije bubrega je i odbacivanje organa. Kada se posumnja na odbacivanje organa, radi se biopsija transplantiranog bubrega. Dokazivanjem i određivanjem vrste odbacivanja, planira se i provodi terapija protiv odbacivanja. Nakon transplantacije bubrega potrebno je redovito uzimati imunosupresivne lijekove, provoditi liječenje pridruženih bolesti i provoditi individualnu skrb. Redovitim kontrolama nakon transplantacije prati se funkcija grafta/transplantiranog bubrega kao i stanje pacijenta. Otkrivanjem poremećaja funkcije grafta, ili razvoja drugih bolesti kod bolesnika, otkrivanjem uzroka i pravovremenim liječenjem, može se produljiti život i podići kvaliteta života bolesnika s transplantiranim bubregom.

Što biste kao urolog željeli poručiti pacijentima?

Pravilna uravnotežena prehrana ključ je dobrog zdravlja svake osobe, a posebno značajna u životu osoba s kroničnom bolešću bubrega. Nepravilna prehrana može pogoršati bubrežnu bolest i biti uzrok mnogih komplikacija kao što su pogoršanje povišenog tlaka kod prekomjernog unosa hrane bogate natrijem (soli) ili pothranjenost uzrokovana neadekvatnim unosom proteina. S jedne strane potrebna je hrana adekvatne kalorijske vrijednosti kako bi se zadovoljile dnevne energetske potrebe, uz adekvatan unos proteina i vitamina, a s druge strane potrebno je ograničiti unos soli, tekućine i hrane bogate fosforom i kalijem. Potrebno je liječiti sve bolesti koje mogu dovesti do zatajenja bubrežne funkcije. Pravilnim liječenjem može se spriječiti ili usporiti razvoj promjena bubrega koje vode k kroničnom bubrežnom zatajenju.

Svi muškarci bi nakon 50. godine trebali jednom godišnje doći na preventivni urološki pregled s nalazom PSA. Ukoliko imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu na karcinom prostate, na pregled bi trebali doći već nakon 45. godine života. Redovitim kontrolama koji uz anamnezu i pregled pacijenta (uključujući i digitorektalni pregled), vrijednost PSA te određivanjem volumena prostate ultrazvukom, može se otkriti karcinom prostate. Otkrivanjem karcinoma prostate u ranoj fazi bolesti i pravovremenim liječenjem bolest se može izliječiti.

Sviđa Vam se način rada ovog doktora?

Pogledajte instituciju u kojoj radi

Podijeli:


Halo doktore © 2018 sva prava pridržana
PRETRAŽI HALO-DOKTORE
Mjesto:
Slobodna pretraga:
Djelatnost: