X

Tražite doktora?

X

Prijava

Krivi podaci!
Nemate račun? Registrirajte se

Izvor slike: Canva

10.12.2020.

Koronavirus iz prve ruke: kako se moj organizam borio s virusom?


Najveći strah svih mladih osoba, u ovo doba pandemije koronavirusa, je taj da će se zaraziti te prenijeti virus na svoje roditelje, djedove, bake, starije susjede ili kolege koji će to teško podnijeti. Iskreno ću vam reći da je to bio moj najveći strah od početka pandemije, no kod mene se dogodio jedan sasvim drugačiji scenarij, na svu sreću. Inače sam autorica članaka na zdravstvenoj tražilici te imam 28 godina, aktivna sam, mlada te kontinuirano radim na tome da ojačam imunitet. No, bez obzira na sve te okolnosti, koronavirus je ostavio itekakve posljedice na moj organizam te sam se odlučila svoje iskustvo podijeliti s vama. Nadam se da će vam barem jedan segment današnjeg članka pomoći! Čuvajte se i čuvajte ljude oko sebe, sada je pravo vrijeme da dokažemo da smo odgovorni i zreli.

Dragi čitatelji Halo Doktore članaka, moje ime je Gabriela, imam 28 godina, volim istraživati zdravstvene teme i veoma sam aktivna osoba. Trudim se u svakodnevnicu uvrštavati što hranjivije sastojke, redovito vježbati, šetati, plesati te redovito odlaziti na zdravstvene preglede. Nikada nisam imala većih zdravstvenih problema, niti problema s astmom, no svejedno me koronavirus nije zaobišao. Iako više nisam zarazna, još uvijek imam upalu pluća koju liječim kortikosteroidima. Nadam se da će vam ovaj članak pomoći da prepoznate simptome te da reagirate na vrijeme.

Kako je započela naša korona kriza?

Naime, covid priča moje obitelji započela je na način da se moja mama zarazila na poslovnom putovanju te su se pojavili simptomi kao što je povišena tjelesna temperatura i glavobolja. Odmah je sljedeći dan nazvala liječnicu koja joj je poslala uputnicu za testiranje i rekla da se naruči. Nakon par dana je stigao nalaz koji je bio pozitivan i svima nam je određena samoizolacija! U trenutku kada sam primila tu poruku, sjedila sam u uredu i imala napadaj panike: razmišljala sam o tome što će sada biti s njom, što će biti s mojim ocem, hoću li ja nekoga zaraziti, hoće li netko umrijeti? Naravno, uz to što sam se stravično bojala za svoju mamu, koja je početkom godine operirala karcinom endometrija, bojala sam se i za tatu. Hoće li oni završiti u bolnici, na respiratorima? Sve mi je to prolazilo kroz glavu, dok sam sve svoje svakodnevne aktivnosti prebacivala na online platforme.

Izvor fotogarafije: Pexels

Iako smo svi u istoj kući, epidemiolog je rekao majci da se izolira u sobi te da ne boravi s nama, što je ona i učinila - ležala je, pila jako puno čaja te unosila puno vitamina C i D kako bi joj pomogli u borbi s virusom. Na svu sreću, nije imala teže simptome i nije osjećala bol u prsima, jedino je nakon par dana izgubila osjet mirisa, no ne i okusa. Kada bi se ustala, osjetila bi snažnu vrtoglavicu, tako da je uglavnom ležala dok su pozivi dragih nam ljudi stizali sa svih strana. Što se tiče mog oca - njega je virus ili zaobišao ili ga je on jako dobro podnio jer nije imao nikakve simptome. Čitavo vrijeme je kuhao, pripremao sve što nam je bilo potrebno za opstanak te obavljao nešto za posao.

S roditelja na djecu (a ne obrnuto) - idealan scenarij 

Još je nekoliko dana bilo do isteka naše samoizolacije, no tada sam se ja počela osjećati čudno. Svako jutro bih se budila s nepodnošljivim glavoboljama, počela sam kihati, boljelo me grlo i curio mi je nos. Nisam htjela vjerovati da je virus prešao na mene, pa sam se tješila mišlju da je možda obična prehlada. Tada sam, zadnji dan samoizolacije, uočila da mi je tjelesna temperatura premašila 38,1°C. Nisam mogla vjerovati, pokušala sam izmjeriti temperaturu opet - toplomjer je još uvijek pokazivao isto stanje. Sljedeći dan sam nazvala liječnicu koja mi je odmah poslala uputnicu i rekla da sam sigurno zaražena, s obzirom na situaciju. Bio je četvrtak, a ja sam se uspjela naručiti za testiranje tek u ponedjeljak u 13:30 jer je broj zaraženih sve više i više rastao, kao i razina anksioznosti. S obzirom na to da sam kroz sve to sama prošla, pripremila sam članak Kako izgleda pregled na hitnom prijemu za Covid-19 pozitivne pacijente kako biste dobili sve potrebne informacije o testiranjima i pregledima.

Izvor fotografije: Canva

Kroz vikend, dok sam čekala test, počeli su se razvijati novi simptomi bolesti. Naravno, uz glavobolju koja me pratila iz dana u dan, u mojim prsima se pojavila snažna bol s lijeve strane. Imala sam osjećaj kao da mi je neki težak automobil zgnječio središnji dio prsa, no ujedno je, iz njega, ispala tanka cijev koja mi je probila lijevu stranu prsa. Sljedeći dan sam, u prsima, osjetila strano tijelo koje je neprestano izazivalo mučninu, no nisam previše kašljala te nisam imala problema s disanjem tako da su mi svi ti simptomi bili poprilično čudni. U ponedjeljak navečer sam dobila nalaz koji je bio pozitivan te mi je ponovno određena samoizolacija - nazvala sam liječnicu i opisala joj svoje nove simptome. Uz to da su se neki stari, poput curenja nosa i grlobolje, povukli, na što mi je ona rekla da moram slikati pluća kako bismo vidjeli što mi to točno smeta.

Blaga upala pluća - koja traje 3 tjedna

Nakon što sam dobila pozitivan nalaz, nazvala me epidemiologinja koja je rekla da, u pravilu, više neću biti zarazna nakon što tri dana budem imala normalnu tjelesnu temperaturu (ispod 37°C). No, moj svaki dan je izgledao tako da bih ujutro imala tjelesnu temperaturu 36,4°C, koja bi kroz dan rasla te dosegnula 38°C. Tako sam svaki dan započinjala mišlju da je to prvi dan od ova 3 dana, no uvijek bih se razočarala. Počelo me brinuti to što tako dugo imam povišenu tjelesnu temperaturu te sam to isto napomenula svojoj liječnici. Poslala me na hitni prijem da uslikam pluća.

Kada sam došla obavila sam nekoliko poziva: upisala se, nazvala sestru da obavi trijažu te nakon toga čekala jer nisam bila hitan slučaj. Na svu sreću, čekala sam u toplom automobilu jer je hitni prijem za COVID bolesnike organiziran na otvorenome i može postati vrlo hladno ako se dugo čeka. Nakon što me nazvao liječnik, kako bi uzeo anamnezu, provjerili su mi vitalne parametre te su me, s obzirom na bol u prsima i to pretežno s lijeve strane, poslali da slikam pluća i srce. To je bio trenutak kada sam skoro pala u nesvijest od straha! Očekivala sam da mi je možda zahvatilo pluća, ali srce? Na svu sreću, napravili su mi EKG srca te krvne pretrage i ustanovili da srce ipak nije zahvaćeno te da samo imam blagu upalu pluća na oba plućna krila (no više je zahvaćeno lijevo).

Izvor fotografije: Povijest bolesti autorice

Moram napomenuti da niti u jednom trenutku nisam izgubila osjet mirisa niti okusa, a zasićenost kisikom mi je bila vrlo dobra – čak 98%. Zbog toga su me poslali doma bez terapije te su mi rekli da pijem puno tekućine, da mirujem i da snižavam tjelesnu temperaturu. Liječnica mi je prepisala Sumamed kako se oko te virusne, ne bi još razvila i bakterijska upala. No, nije dobro to što ljudi na svoju ruku žele koristiti antibiotike bez da im je uopće dijagnosticirana upala pluća ili nešto slično. Čak je i liječnica s hitnog prijema rekla da Sumamed ne pomaže kod upale pluća uzrokovane koronavirusom te da su s njim eksperimentirali u samim počecima, u ožujku, dok još nisu znali što funkcionira, a što ne. Sada osobe s težim simptomima liječe primjenom kortikosteroida.

Nakon što sam popila Sumamed, nisam više osjećala strano tijelo u prsima te su me manje boljela prsa, no temperatura je i dalje rasla svaki dan do 38°C. To me još uvijek brinulo. Nikome nije bilo jasno što se događa:  jesam li još uvijek zarazna, imam li upalu pluća, mogu li zaraziti druge, smijem li prošetati psa? S obzirom da je prošlo već tri tjedna od moje dijagnoze, doktorica mi je rekla da sigurno više nisam zarazna. Obavila sam krvne pretrage kako bismo provjerili razinu leukocita te CRP i sve je bilo uredno, no još uvijek sam imala povišenu tjelesnu temperaturu.

Polako sam počela izlaziti u kratke šetnje sa psom i ne mogu vam opisati to veselje – tu mogućnost slobodnog izlaska na svjež zrak, malo protegnuti noge nakon mjesec dana karantene. Nakon šetnji me ponovno počelo boljeti u prsima, vjerojatno od hladnog zraka te me je, s obzirom na to da temperatura nije padala, liječnica poslala da ponovno slikam pluća. Rentgen je ponovno pokazivao blagu upalu pluća, no ostali vitalni parametri, pretrage krvi i EKG su bili uredni.

S obzirom na to da su posljedice koronavirusa uzrokovale blagu upalu koja toliko dugo traje, ovoga puta su mi prepisali terapiju kortikosteroidima kako bi oni ublažili tu virusnu upalu koja me ne pušta već više od mjesec dana. Evo, trenutno sam pri kraju s terapijom, temperatura je još uvijek iznad 37,3°, bol u prsima je prisutna, no sada sa sigurnošću znam da više nisam zarazna!

Izvor fotografije: Unsplash

Ovo su samo posljedice ovog strašnog virusa za koji sam mislila da će me zahvatiti asimptomatski. Drago mi je što je bilo ovako, a ne obrnuto. Mlada sam i vrlo ću lako nadoknaditi sve ono što mi je virus oštetio u organizmu, najveća mi je radost u životu to što su moji roditelji dobro!

Zato se čuvajte, ako ne trebate – nemojte previše izlaziti van, pijte puno tekućine, jedite tople i hranjive obroke, unosite puno vitamina C, cinka, vitamina D te pokušajte sve aktivnosti prebaciti na online platforme!

Podijeli:

Pogledaj i preostale tekstove

Ostavite komentar

Hvala na komntaru! Isti će se prikazat nakon kontrole.
Dogodila se greška, molimo pokušajte ponovo!

Komentari

Budite prvi koji će komentirati...

Halo doktore © 2018 sva prava pridržana
PRETRAŽI HALO-DOKTORE
Mjesto:
Slobodna pretraga:
Djelatnost: