Tražite doktora?

6.7.2020.

Jedan krivi susret sa stomatologom ostavlja traume za čitav život

U razgovoru sa stomatologom Josipom Siberom, dr.med.dent. iz stomatološke ordinacije Siber u Osijeku, saznali smo ono što bi svaki roditelj trebao znati o brizi za oralno zdravlje svoga djeteta. Roditelji nisu svjesni koliko je važno da oni peru djeci zube sve do osme godine života. Mlađa djeca nemaju razvijenu motoriku i ne mogu dobro sama oprati zube. Naravno, može im se dopustiti da vježbaju pranje zubi, ali roditelji bi svakako trebali još jednom djetetu oprati zube kako bi se temeljito očistili. Osim toga, stomatolog Josip Siber pričao nam je o projektu Zubić vila u kojem je sudjelovao tijekom studija stomatologije u Zagrebu. Također, ukazao je na problematiku dječje stomatologije i istaknuo kako je veliki problem nedostatak specijalista pedodoncije u Osijeku. Naime, Josipova je majka bila specijalist pedodoncije, ali ona je sad u mirovini. Trenutno je jedna kolegica na specijalizaciji u Zagrebu i ona će se vratiti iduće godine u Osijek. Pedodoncija nije atraktivna specijalizacija, djeca su vrlo osjetljiva bića i jedan “krivi” susret sa stomatologom može ostaviti traume za čitav život. Što nam je još rekao dr. Siber, pročitajte u nastavku intervjua.

S koliko bi mjeseci dijete prvi put trebalo posjetiti stomatologa?

Ako ćemo gledati po knjizi, to bi bilo sa šest mjeseci iz više razloga. To je period kada bi trebali početi nicati prvi zubi, a isto tako da se može iskontrolirati da li je uspješno završen rast i razvoj desni. Dobro je što prije krenuti s djetetom na kontrole jer se tako navikava na okolinu koja je nepoznata. Djeci je problem to što dolaze u ordinaciju koja im je potpuno nova, mi nosimo maske, rukavice, možda izgleda pomalo strašno, ne poznaju nas, a radit ćemo im nešto što oni ne mogu vidjeti kako, zapravo to izgleda. Zato je dobro da djeca dolaze što prije, dolaze redovito na kontrole pa se ne može dogoditi da dijete dođe s boli u ordinaciju, nego, ako krene karijes, to se na vrijeme otkrije i riješi i bude bezbolno. Dok, ako dođu s boli ili otečeni, moguće je da im napravimo traumu za cijeli život, pogotovo ako se nešto radi na silu da bi se djetetu pomoglo.

Kako izgleda stomatološki pregled najmlađih pacijenata?

Radimo to tako da djeci bude igra, jer, ako ga dožive na početku kao igru, s vremenom se stekne povjerenje kod djeteta pa se sve može lakše raditi. Nažalost, zbog novih protokola nakon pandemije ne smijemo više koristiti igračke koje smo prije koristili u ordinaciji. Ali, do tada smo imali kutiju s igračkama u ordinaciji pa bi dijete dobilo neku na poklon ako bi bilo poslušno, hrabro. Imamo i diplomice za hrabrost koje dobivaju oni koji surađuju i sl.

Izvor fotografije: Halo Doktore

Sudjelovali ste tijekom studija u projektu Zubić vila, možete li nam reći nešto više o projektu?

Projekt je započeo još dok sam bio na fakultetu, nas je nekoliko, recimo to tako, pokrenulo sve i prvo su studenti Medicine krenuli s projektom Teddy Bear, vrlo slično ovom našem projektu i onda smo mi htjeli nešto tako napraviti, a da je prilagođeno našoj struci. Od toga, nažalost, sad već skoro 20 godina nema nikakvog nacionalnog plana za prevenciju u Hrvatskoj. Sve druge države koje su ispred nas, imaju plan prevencije jer to je najpovoljnija stvar, kako za državu, tako i za svakog pacijenta. Putem projekta, educirali smo ljude o pranju zubića, zdravoj prehrani i ostalom.

Projekt se održavao na javnim površinama, trgovima, parkovima i sl. te su djeca u dogovoru sa školama dolazila u našu improviziranu ordinaciju. Imali smo instrumente koje inače koristimo u svom radu tako da djeca mogu vidjeti što je to, kako radi koji instrument.

Osim djece, educirali smo i roditelje.

Što roditelji mogu učiniti kako bi umanjili strah od stomatologa kod djeteta?

Strah od zubara ne javlja se sam od sebe kod djece, jer ona ne znaju tko je zubar ni što radi, ali često čuju u kući od roditelja da su bili kod zubara i da ih je boljelo, da ih je strah, da ih dugo boli, a ne žele ići stomatologu i onda kada to dijete čuje od roditelja, normalno da će se i ono bojati, ako se boje tata i mama koji su “najjači” i “najneustrašiviji”.

Najbitnije je da roditelji budu uporni u pranju zubi jer često se susrećem s pacijentima koji kažu: “Ne znam, ne mogu više, on neće prati ili ona neće prati zube.” Tu nema popuštanja, treba biti uporan i mora se usaditi kao navika. Nitko ne pere zube zato što to najviše u životu voli, već zato što je to navika.

I trebali bi pozitivno pričati s djetetom kako idu stomatologu da im pogleda zubiće, a ne da nas djeca doživljavaju kao one koji buše zube s bušilicom. Takvi se izrazi, zapravo, ne bi trebali koristiti. Puno je blaže reći da koristimo četkice, peremo zube od Grica i Greca i tako dalje. Djeca sebi slože sliku u glavi koja može biti poprilično strašna.

Izvor fotografije: Pixnio

Zato, na početku svojim najmlađim pacijentima svaki tjedan dajem termin od 10-15 minuta, dijete dolazi i ništa ne radimo na silu zato što to nije ispravan način jer se kasnije javlja otpor i nastane cjeloživotna trauma. Opet, mora postojati kontinuitet jer ako se napravi pauza, djeca brzo sve zaborave i onda opet krećemo ispočetka. Dakle, jednom tjedno, posjeta, igra i nekada nam se dogodi da dijete deset puta ne želi prijeći prag i onda 11. put utrči i samo sjedne na stolac. Dakle, bitno je steći povjerenje.

Imam priliku i raditi s djecom s posebnim potrebama, jedini u Osijeku, jer ih najčešće usmjeravaju u bolnicu ili na fakultet, a zapravo sam od majke učio dosta toga jer je ona bila pedodont. Mogu reći, bilo koje dijete da je u pitanju, potrebno je prije svega steći njegovo povjerenje. I onda, lakše izdrže i ako ih boli jer kada imaju povjerenja u mene, žele pokazati hrabrost. Sve što treba je mnogo strpljenja u radu s djecom.

Kako procjenjujete navike djece prema oralnoj higijeni?

Generalno, situacija u Hrvatskoj nije dobra. Mislim da smo pri dnu u Europi što se tiče karijesa po broju stanovnika. Sve je povezano jedno s drugim, nema prevencije, a prije se išlo po vrtićima, radile su se edukacije dječici… A zatim se jedno vrijeme javio otpor, nisu se nosile četkice u vrtiće jer, navodno, djeca mijenjaju četkice itd. Sve skupa, loše je i zapostavilo se skroz, a puno se može postići prevencijom i kontrolom.

Sad se pojavio obrazac koji roditelji dobivaju prilikom upisa u školu kao, zubna putovnica i onda djeca dođu kod nas na pregled i mi evidentiramo stanje u ustima. Ali, problem je što nitko ne uvjetuje da roditelji moraju dijete odvesti stomatologu kako bi se i popravilo ono što se popraviti mora. Dakle, opet imamo jedan statistički papir, što je šteta, a trebalo bi minimalno dva puta godišnje dijete dovesti na kontrolu. Vani je to normalna stvar jer se plaćaju penali ili se obavijesti socijalna služba ako se dijete ne vodi na redovite preglede jer je to jedan oblik zapostavljanja djeteta, što kod nas nije slučaj.

Što bi sve roditelji trebali znati o oralnoj higijeni djece?

Roditelji, prije svega, moraju biti svjesni toga da dijete radi ono što roditelj radi. Ako ćemo mi govoriti djetetu da mora prati zube, a to mu ne pokazujemo, ne peremo s njima ili nas ne vide kada mi peremo, onda će dijete teško prihvatiti to kao nešto što stvarno treba raditi. Dakle, najbolje je zube prati s djecom kako bi ona vidjela roditelje kako to čine i da djeca otpočetka sama drže četkicu i vježbaju pokrete, ali ih do osme godine ne bi trebala sama prati. Dakle, prije ili poslije njihovog samostalnog pranja, roditelji im trebaju oprati zube.

Izvor fotografije: Flickr

Često se susrećem sa situacijama da četverogodišnjaci ili petogodišnjaci sami peru zube, a dokazano je da djeca u toj dobi nemaju razvijenu motoriku. Ako dobro ne operu zube, to je početak karijesa.

Roditelji i griješe kada odmah nakon slatkog ili kiselog obroka idu djetetu prati zube, a to nije potrebno. Trebali bi pustiti sat do dva da se odvije prirodna remineralizacija cakline i onda prati zubiće.

Što, po vama, najviše izaziva probleme sa zubima kod djece?

Roditelji popuštaju. Odgoj se poprilično promijenio i opušteniji je što je u jednu ruku dobro, ali u drugu ruku nije dobro. U stvarima kao što je pranje zuba, dijete ne bi trebalo imati izbora. Griješi se što navečer djeca uz crtić piju zašećerene napitke, jedu grickalice ili slatkiše i nakon toga idu na spavanje. Iz razgovora s djecom čujem da najčešće peru zube ujutro. Roditeljima je bitan neugodan zadah pa zube djeci peru ujutro, a navečer pranje preskaču. A bitno je da znaju, navečer se zubi peru za zdravlje, a ujutro za ljepotu.

Problem je što nema nacionalnog plana, a vrlo je važno da država odigra glavnu ulogu u prevenciji zdravlja. Sada su krenuli oftalmološki pregledi djece predškolske dobi, kao kampanja Ministarstva zdravlja, pa se nadam da će se uskoro dogoditi i pozitivne promjene na području stomatologije.

Izvor fotografije: Halo Doktore

Za kraj

Svaka bi posjeta stomatologu trebala biti ugodna i ne postoji opravdanje zašto bi trebali osjetiti bol. Često su prije govorili stomatolozi da se mliječni zubi ne popravljaju, što i dalje znam čuti od roditelja, što je zapravo nedopustivo. Mliječni zub boli kao i trajni kad se pokvari, dijete proživljava bol, uzima antibiotike i onda počne rasti trajni zub koji dolazi u nezdravu okolinu i treba mu šest mjeseci da se mineralizira do kraja pa je podložniji karijesu. Najčešće se zato već šestice gube u osnovnoj školi koji su jedni od najbitnijih zuba.

Svi bi trebali malo više vremena posvetiti djeci kad dođu u ordinaciju, ne bi trebalo biti ništa brzinski, da djeca osjete nervozu. Ima dosta i sa strane naše struke što bi se moglo popraviti, ali najbitniji u cijeloj priči su roditelji.

Svi mi puno radimo i ostaje nam malo vremena da ga kvalitetno provedemo s djecom. I zato, roditelji često popuštaju da bi imali svoj mir pa daju djetetu i da jede koješta i da ne mora oprati zube ili nisu ustrajni u takvim stvarima pa će jednom oprati zube, jednom neće.

Problem je kompleksan, niti je isključivo krivnja na roditeljima, niti na državi niti na stomatolozima. Definitivno, djeca su ona koja nisu kriva.

Tagovi: zdravlje , stomatologija , zubi , zdravlje djeteta , stomatolog